Mjesec borbe protiv ovisnosti 2017. godine

Objavljeno, 14.12.2017.

INFORMACIJA ZA JAVNOST
o rezultatima obilježavanja
Mjeseca borbe protiv ovisnosti 2017. g.
(15. 11. – 15. 12. 2017.)

Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije današnjim okupljanjem predstavnika klubova liječenih alkoholičara koji su aktivni na području naše županije je zaključio seriju aktivnosti kojima je obilježio ovogodišnji Mjesec borbe protiv ovisnosti. Ova se manifestacija obilježava na godišnjoj razini i to u razdoblju između 15. studenog i 15. prosinca, a 2017. godine naglasak je stavljen na promicanje nepijenja alkohola kao rizičnog čimbenika za razvoj ovisnosti o alkoholu.

Alkohol je najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar, čija je zlouporaba socijalno prihvaćena. Pijenje alkohola je ukorijenjeno u našu kulturu i često je nezaobilazni dio proslava i društvenih okupljanja u kojima predstavlja simbol slavlja. Na žalost, opasnost za društvo u cjelini se krije u tome što odrasli nerijetko imaju ambivalentni stav prema pijenju mladih, čime im šalju zbunjujuće poruke i kod njih povećavaju rizik da pogrešno percipiraju kao istinit mit kako je eksperimentiranje s pijenjem alkohola sastavni dio odrastanja, a time i prihvatljivo ponašanje.

Prekomjerno pijenje alkohola se povezuje s više od 200 bolesti i stanja. Posljedice pijenja alkohola čine, po brojnosti i težini obolijevanja, treći javnozdravstveni problem kod nas, pri čemu su, iza srčanoga i moždanog udara te srčane insuficijencije, kronična bolest jetre i ciroza jetre vodeći uzroci smrtnosti među muškarcima u Hrvatskoj. Statistike pokazuju da u Hrvatskoj ima najmanje 250 000 ovisnika o alkoholu (oko 15% punoljetnog muškog stanovništva i 4%punoljetnih žena) (prema Torre, (2015): Alkoholizam: prijetnja i oporavak). Posljednje standardizirano europsko istraživanje o alkoholu (SEAS) iz 2015. godine pokazuje da u našoj zemlji 78.1% ispitanika izjavljuje da je pilo alkoholna pića u posljednjih 12 mjeseci. Ako promatramo razlike prema spolu, onda se pokazuje da je među punoljetnim muškarcima udio onih koji piju alkohol na razini 85,3%, a među punoljetnim ženama 71%. Ove vrijednosti jesu blago ispod europskog prosjeka, ali je znakovit podatak da je Hrvatska iznad prosjeka zemalja sudionica u istraživanju ako se promatra udio onih koji izjavljuju da piju zbog nošenja s problemima i radi zdravlja!

Ono što svakako zabrinjava je činjenica da je u našem društvu sve više mladih, i to maloljetnih, koji konzumiraju alkohol. Dokazano je kako je svako pijenje u ranim godinama rizično jer je tada stopa tolerancije na alkohol izrazito mala. Na žalost, sve je više mladih koji imaju pozitivno mišljenje i tolerantan odnos prema sredstvima ovisnosti, a to na kraju proizvodi ovisnike. Većina 6-godišnjaka zna da je alkohol samo za odrasle. Ipak, negdje između 9. i 13. godine počinju razmišljati da je pijenje alkohola u redu. Zastupljenost pijenja alkohola kod mladih prati se putem međunarodnog istraživanja navika mladih (ESPAD), koje se od 1995. g. provodi svake četiri godine. Rezultati istraživanja iz 2015. godine pokazuju da je alkohol barem jednom u životu pilo 92 % učenika u Hrvatskoj, a u 30 dana od dana ispitivanja je 16% učenika iskusilo pijanstvo. Istraživanja koja Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije provodi na lokalnoj razini pokazuju da je među našim mladima zabrinjavajuća raširenost pušenja i konzumiranja svih vrsta alkoholnih pića te predstavlja ozbiljan javnozdravstveni, a može biti i širi društveni problem. Pokazuje se da je prosječna dob prvoga opijanja učenika s 14.5 godina, da osnovnoškolci (14-15 godina) najčešće alkohol piju na kućnim zabavama (tulumi preko 40%) i u vlastitoj kući (oko 35%), da 12% djece osnovnoškolskoga uzrasta pije i kad su sami!! Otkriva se i podatak da je oko 20% učenika osnovne škole sjelo u vozilo s nekim tko je bio pod utjecajem alkohola. Oko 30% osnovnoškolaca i 80% srednjoškolaca su pokušali nabaviti alkohol u trgovinama, klubovima ili kafićima i većini njih smo mi odrasli bez pitanja prodavali alkohol i omogućili im slobodnu konzumaciju: gotovo trećina osnovnoškolaca je dobila alkohol u trgovini, a četvrtina u kafiću; oko 60% srednjoškolaca je dobilo alkohol u kafiću. Jako mali broj učenika ima iskustvo da im je zbog maloljetnosti zapriječena prodaja alkohola: ispod 5% osnovnoškolaca u trgovini, a 1,7% u kafiću!

Istraživači u svijetu dobivaju potvrde da će adolescenti koji dosljedno i kontinuirano od svojih roditelja saznaju i uče o rizicima što ih donose droge, u odnosu na vršnjake čiji roditelji to ne čine, čak do 50% smanjiti vjerojatnost da posegnu za drogama. Ovo potvrđuje da nikada nije prerano započeti razgovarati s djecom o opasnostima pijenja, a još manje od takve prakse odustati.

Ovi podaci nam, dakle, potvrđuju važnost osvještavanja javnozdravstvenog problema pijenja mladih i od strane javnosti i stručnjaka, kao i potrebu da se mjerama javne politike zaštite djeca i mladi. Akcijski plan suzbijanja zlouporabe droga na području Ličko-senjske županije u svoje ciljeve uvrstio je i razvoj mreže različitih programa kojima bi se provodile mjere i različite aktivnosti, kao i ujedinila suradnja svih sudionika u društvu, radi ostvarenja glavnog cilja predviđenog Nacionalnom strategijom, a to je smanjenje ponude i potražnje droga.

U okviru programa obilježavanja ovogodišnjeg Mjeseca borbe protiv ovisnosti Odsjek za prevenciju ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije proveo je anonimno anketno ispitivanje među liječnicima obiteljske medicine s ciljem da dobije uvid u stupanj vidljivosti Klubova liječenih alkoholičara aktivnih na području Ličko-senjske županije, razinu njihove suradnje s ordinacijama obiteljske medicine u županiji te status aktualnih potreba i mogućnosti za unapređivanje rada lokalnih klubova liječenih alkoholičara. Dobiveni rezultati predstavljeni su na današnjem 1. koordinacijskom sastanku klubova liječenih alkoholičara koji djeluju na području naše županije (u Gospiću, Otočcu i Senju) te su bili temelj za raspravu o smjernicama za daljnji rad klubova.

Konstatirano je da je iz pristiglih odgovora evidentno kako je bazični problem vrlo slaba vidljivost klubova te izostanak suradnje između klubova liječenih alkoholičara i ordinacija obiteljske medicine, jer velika većina obiteljskih liječnika u našoj županiji nije upoznata niti s činjenicom da KLA u županiji postoje i djeluju, niti u kojem broju su prisutni, niti jesu li dostupni njihovim pacijentima u blizini njihova mjesta stanovanja. Većina odgovora ukazuje da se od strane medicinske struke klubovi liječenih alkoholičara doživljavaju kao relevantan i potreban resurs lokalne zajednice. Ispitani liječnici u svojim prijedlozima ukazuju na potrebu veće dostupnosti klubova, ističu važnost redovitog održavanja njihovih aktivnosti i stručnog vođenja te ih zapravo pozivaju na suradnju. Među sugestijama medicinskih stručnjaka naše županije iščitava se njihovo očekivanje proaktivnijeg pristupa samih klubova i uspostava kontakta sa svim ordinacijama.

Predstavnici klubova upoznati su s ovim nalazima, koji ih nisu iznenadili, te ističu sličnu percepciju aktualne situacije i iz svoje perspektive. U raspravi su iznijeli svjedočanstva i svoja iskustva o koristima koje su oni i njihove obitelji imali od uključivanja u rad svojih lokalnih klubova i koliko im je podrška drugih članova iz kluba pomogla da „ostanu suhi“ te, riječima jednog od sudionika, da „ponovno doživljavaju sebe kao sretne ljude“ koji su vratili dostojanstvo i kvalitetu svog života na razinu koju zaslužuju. Jedan od njih kaže: „Nije mi krivo što sam tu i sigurno neću prekinut’!“, dok drugi dodaje i šalje poruku svim onima koji sumnjaju ili se iracionalno boje (pogrešne) stigme pa imaju dvojbe oko pristupanja klubu: „Sam ne možeš uspjeti! Treba ti netko da te vodi i daje ti podršku kad si ranjiv i slab“. Osim što su im dolasci na sastanke matičnog kluba, odlasci na izlete i druženja s članovima klubova iz drugih županija, pomogli u održavanju motivacije da apstiniraju, navode i još jednu dobrobit: kroz druženja u KLA učvrstili su stara i stekli nova prijateljstva i poznanstva, ali su lakše došli i do potrebnih informacija i kontakata od kojih su imali i praktične koristi – uz njih su dobili priliku lakše i brže riješiti neki svoj egzistencijalni, socijalni ili drugi problem. Ono što ih ispunjava nezadovoljstvom i nelagodom je iskustvo i situacija koja se može opisati kao apsurdna. Naime, liječeni alkoholičari doživljavaju da ih okolina percipira kao ljude s problemom, a zapravo ne uviđa da su oni „BILI ljudi s problemom“ i da su u trenutku njegovog priznavanja samom sebi zapravo pokazali hrabrost i odgovornost te zakoračili u proces kojim su ga otklonili. Problem s alkoholom, realno, imaju oni koji ga zlorabe, ali se opiru ili se ne usude priključiti klubu smatrajući da će ih taj čin „obilježiti“ kao problematične pa zato ne biraju izaći iz začaranog kruga dok još imaju zdravlje i snagu vlastite volje i stvari nisu previše izmakle kontroli. Također, jedno od neugodnih i nepravednih iskustava o kojem svjedoče je i svojevrsna mentalna barijera na koju nailaze kod većeg dijela onih kojima se obraćaju s ciljem promoviranja rada kluba i pronalaženja izvora za značajnija materijalna sredstva, a koja im trebaju da bi podigli kvalitetu svog djelovanja. Riječi jednog od sudionika sastanka najbolje to ilustriraju: „Rastuži me i razočara kad vidim da oni razmišljaju na način da smo mi ljudi „s greškom“, a ne s kroničnom bolešću pa zaključuju da nam kao takvima ne treba omogućiti financijsku pomoć za djelovanje kluba, a to bi nam itekako pomoglo u ostvarivanju misije KLA“.

Uzevši u obzir prijedloge dobivene anketnim ispitivanjem, kao i iznesene komentare i opaske u raspravi, prisutni zaključuju kako se njihova borba za dostojanstven, kvalitetan i zdrav životni stil „isplati“ i da od nje vrijedi ne odustati, da imaju dobru volju, potencijal i snagu prihvatiti nove članove koji odluče na bolje mijenjati svoj život i sačuvati svoje zdravlje te im aktivno pomoći u tome, da su voljni širiti paletu svojih aktivnosti i da su osvijestili potrebu za jačanjem institucionalnih kapaciteta svojih klubova kako bi u svom radu bili efikasniji, vidljiviji i još korisniji svojoj zajednici. U kontekstu tih zaključaka donijeli su odluku da u narednom periodu kao neformalno koordinacijsko tijelo poduzmu zajedničke akcije i razviju kvalitetnije projektne prijedloge koji će biti prepoznatljivi i atraktivni te doprinijeti stvaranju pozitivnije percepcije klubova liječenih alkoholičara i dobrobiti njihovih članova.

Osim ovim dvjema aktivnostima, Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije je obilježio Mjesec borbe protiv ovisnosti i aktivnim sudjelovanjem na zajedničkom informativnom štandu (na poziv Grada Gospića) na kojem su bili dostupni informativno-edukativni materijali na temu ovisnosti i zdravih stilova života, a koji je održan 08. prosinca 2017. godine ispred Gradske tržnice. Također je započeo i s realizacijom nove serije predavanja za učenike osnovnih i srednjih škola o opasnostima konzumacije alkohola i droga te kockanja u okviru nacionalnog preventivnog programa prevencije ovisnosti „Zdrav za 5!“, koje izvodi u koordinaciji s Policijskom upravom Ličko-senjskom.

Gospić, 13. 12. 2017.

K. M.

KLUBOVI LIJEČENIH ALKOHOLIČARA (KLA) U REPUBLICI HRVATSKOJ I U LIČKO-SENJSKOJ ŽUPANIJI

Klubovi liječenih alkoholičara su otvoreni prema zajednici u kojoj djeluju i uz svoju osnovnu djelatnost uključuju i u preventivne aktivnosti na planu suzbijanja problematike vezane uz prekomjerno pijenje, alkoholizam i druge ovisnosti, kao i programe zaštite i unapređenja duševnog zdravlja i zdravog načina življenja. Oni posjeduju veliki terapijski i društveni potencijal, jer alkoholičarima koji se još nisu iščupali iz kandži ove pošasti odašilju poruku nade da je moguć oporavak i život bez alkohola, a mladima svojim svjedočanstvima pružaju priliku da na manje opasan i bolan način (na tuđem, a ne vlastitom iskustvu) upoznaju zamke i rizike te donesu informiranu odluku o vlastitom pijenju. S obzirom na to da klub održava apstinenciju bez potrebe znatnijih ulaganja i time optimalno štedi zdravstvena i društvena sredstva, bitno je da programi klubova budu što bolje podržani od strane svih dionika u lokalnoj zajednici i šire.

Prvi KLA osnovan 1964. g. u Maksimiru – omogućio je okupljanje liječenih alkoholičara radi održavanja apstinencije i izmjene njihova ponašanja
od 1975. g. u KLA se uvodi obiteljski pristup liječenju ovisnika o alkoholu
u predratnom razdoblju djelovalo je više od 600 klubova
s početkom Domovinskog rata se naglo mijenjaju prioriteti te dolazi do prestanka djelovanja i raspada 3/4 klubova
1992. g. započinje se obnavljati rad klubova
danas je aktivno 210 klubova i oni su organizirani kao udruge građana na principima samopomoći i uzajamne pomoći
u Ličko-senjskoj županiji KLA su obnovili svoj rad zahvaljujući naporima dr. Jovanović (KLA Gospić 2010. godine) i prof. Božičevića (KLA Otočac 2012. godine)

izvor: HSKLA

Povratak na novosti